
Mlečni put.
Mlečni put je premošćena spiralna galaksija u kojoj se nalazi naš Solarni sistem i koja je član Lokalne galaktičke grupe unutar Virgo superjata galaksija. Naziv „mlečni” je izveden iz izgleda galaksije gledano sa Zemlje – svetla traka koja se vidi na noćnom nebu formirana od zvezda koje se ne mogu pojedinačno razlikovati golim okom. Termin Mlečni put je prevod latinskog naziva via lactea, koji je proistekao iz grčkog naziva γαλαξίας κύκλος (galaxías kýklos, „mlečni krug”). Sa Zemlje, Mlečni put izgleda kao opseg zato što se njegova struktura u obliku diska posmatra iznutra. Galileo Galilej je prvi razlučio traku svetlosti u pojedinačne zvezde sa svojim teleskopom 1610. godine. Do ranih 1920-tih, većina astronoma je smatrala da Mlečni put sadrži sve zvezde u Svemiru. Nakon Velike debate iz 1920. godine između astronoma Harlou Šeplija i Hebera Kurtisa, posmatranja Edvina Habla su pokazala da je Mlečni put samo jedna od mnogih galaksija.
Mlečni put je premošćena spiralna galaksija sa prečniko između 100000 i 180000 svetlosnih godina. Procenjuje se da Mlečni put sadrži 100–400 milijardi zvezda. Verovatno postoji bar 100 milijardi planeta u Mlečnom putu. Solarni sistem je lociran unutar diska, oko 26000 svetlosnih godina od galaktičkog centra, na unutrašnjem obodu jedne od spiralnnih akumulacija gasa i prašine zvanog Orionov krak. Zvezde u unutrašnjih ≈10000 svetlosnih godina formiraju ispupčenje i jedan ili više krakova se radijalno širi iz ispupčenja. Sam centar je označen jednim intenzivnim radio izvorom, koji se zove Strelac A, koji je verovatno supermasivna crna rupa.
Zvezde i gasovi u širokom opsegu rastojanja od ralaktičkog centra rotiraju po orbiti brzinom aproksimativno 220 km u sekundi. Konstantna brzina rotacije je u kontradikciji sa zakonima keplerove dinamike, što sugeriše da znatan deo mase Mlečnog puta ne emituje niti apsorbuje elektromagnetnu radijaciju. Ta masa se naziva „tamnom materijom”. Rotacioni period je oko 240 miliona godina u poziciji Sunca. Mlečni put kao celina se kreće brzinom od aproksimativno 600 km u sekundi u odnosu na ekstragalaktičke referentne okvire. Najstarije zvezde Mlečnog puta su skoro stare koliko i sam Svemir i stoga su verovatno formirane neposredno nakon tamnog doba Velikog praska.
Mlečni put ima nekoliko satelitskih galaksija i deo je lokalne grupe galaksija, koja je komponenta Virgo superklastera, koji je komponenta Lanijakejskog superklastera.
Primer fizičke veličine Mlečnog puta: Ukoliko bi se naša Galaksija umanjila tako da njen prečnik iznosi 130 km, prečnik Sunčevog sistema bi u tom slučaju iznosio 2 milimetra. Galaktički Halo širi se izvan galaksije ali je limitiran zahvaljujući satelitima Mlečnog puta, Malog i Velikog Magelanovog oblaka, koji u afelu imaju udaljenost od 180000 svetlosnih godina. Vizuelna apsolutna magnituda Mlečnog puta iznosi −20,9. Iako je Mlečni put samo jedna od milijardi galaksija u vidljivom delu univerzuma, ona je od posebnog značaja za ljudski rod jer je dom Sunčevog sistema.
Istraživanje galaksije[]
Galaksija Mliječni put je bila galaksija koja je sadržala preko 400 biliona zvijezda. Galaksija je stvarala svoje magnetno polje. Polje je imalo svoja udubljenja i vrhove. Disk Mliječnog puta je okružen masivnim energetskim poljem negativne energije, koja velikim dijelom spriječava prolaz ka i iz galaksije.
Teoretisano je da galaksija nastala iz ogromne eksplozije, i dalje je teoretisano da njen centar možda još uvijek stvara novu materiju. Ova se teorija ispostavila tačnom pronalaskom tačke stvaranja 2269. godine.
U nauci zvjezdane kartografije, Mliječni put je podijeljen na četiri glavna područja nazvana kvadrantima: Alfa, Beta, Gama i Delta (prva četiri slova grčkog alfabeta), od kojih svaki predstavlja jednu četvrtinu galaksije.
Između 2064. i 2364. godine, ljudi su kartografisali 11% galaksije. U narednoj godini dana, Federacija je kartografisala dodatnih 8% galaksije.
Sredinom 22. vijeka, naučnici su procjenili da samo jedna od svake 43000 planete u galaksiji podržava inteligentni oblik života. Vijek kasnije, procjena je revidirana. Naučnici su imali teorije da postoje milioni planeta koje mogu podržati inteligentan oblik života. Istraživačke ekspedicije su katalogizovale stotine nenastanjenih planeta u galaksiji koje su bile pogodne za kolonizaciju.
Postoji matematička vjerovatnoća koja govori o tri miliona planeta Zemljinog tipa u galaksiji.
Kvadrant[]
γ | δ |
α | β |
Kvadrant predstavlja četvrtinu galaksije Mlečni put. Koristio se naziv sektor, a u kasnijim serijalima koriste se grčka slova Alfa, Beta, Gama i Delta.
Alfa kvadrant[]
Međuzvezdanom politikom u Alfa Kvadrantu dominira Zvezdana Flota Federacije, uključujući i neke druge regionalne sile kao što su Kardasijanska Unija, Cenketi i Ferengijski Trgovinski Savez.
Beta kvadrant[]
Međuzvezdanom politikom dominiraju Klingonsko carstvo i Romulanska imperija, čiji se glavni delovi nalaze u Beta kvadrantu.
Gama kvadrant[]
Gama Kvadrant je prva istražila Kvardos-1 sonda u 22. veku. Međuzvezdanom politikom u Gama Kvadrantu dominira Dominion, uključujući i neke druge regionalne sile kao što su Vadiji.
Delta kvadrant[]
Sve do 2371 ljudi su znali jako malo o ovom delu Galaksije. Međuzvezdanom politikom u Delta kvadrantu dominira Borg, uključujući i neke druge regionalne sile kao što su Kejzonske Sekte, Vidijansko Bratstvo, Hirodženi, Mejloni, Hijerarhija i drugi.
Mesta i vrste serije „Planetes“ |
---|
Zvezdana Flota Federacije: Zemlja (ljudi) • Gobola (gobolijanci) • Teremedo (teremedosijanci) • Vulkan (vulkanci) • Talos (nimbijanci i mirijaci) Druge vrste: Kronos (klingonci) • Sulibanci (putnici kroz vreme) • Tekoda • Pegaz (pegasijanci) • Dominion (zona sumraka) • Mlečni put • Ogledalo svemir |